Slijepo povjerenje u autoritet izlaže opasnosti našu percepciju stvarnosti.
Doktor se nagnu nad osobom koja je ležala nepomična na krevetu.
Zatim se uspravi i reče: „Boli me što vam moram reći da je vaš muž prešao u bolji život, draga moja“.
Nepomična figura ispružena na krevetu protestiraše slabim glasom: „Nije istina, još sam živ“.
„Šuti“, odgovori mu žena.
„Valjda doktor zna bolje od tebe“.
Došao čovjek kod doktora i kaže mu: „Doktore, užasno me boli glava i ne prestaje ni na trenutak. Možete li mi dati nešto da mi prođe?“
„Naravno“, odgovori doktor, „ali prije mi morate reći nekoliko stvari. Recite mi, pijete li puno likera?“
„Likera?“, uzviknu čovjek razdraženo, „nikad ne pijem te gadosti“.
„A pušite li?“
„Pušenje mi se gadi. U životu nisam dotaknuo duhan“.
„Malo mi je neugodno ovo pitati, ali… znate kakvih ljudi ima… dogodi li vam se poneka noćna avantura?“
„Naravno da ne. Za koga me smatrate? Svaku večer idem spavati najkasnije u deset“.
„Recite mi“, nastavi doktor, „ta bol koju osjećate u glavi je kao neko jako oštro probadanje?“
„Da“, odgovori čovjek. „Upravo tako, jako i oštro probadanje“.
„Vrlo jednostavno, dragi moj gospodine! Vaš problem je što vam je aureola previše stisnuta. Dovoljno će biti da ju malo olabavite!“.
Nevolja s našim idealima je što, ako želimo biti na visini svakoga od njih, postajemo osobe s kojima je nemoguće živjeti.
Majka: „Zašto se ti sviđaš tvojoj djevojci?“
„Misli da sam lijep, inteligentan, nadaren i izvrstan plesač“.
„A zašto se ona tebi sviđa?“
„Jer misli da sam lijep, inteligentan, nadaren i izvrstan plesač“.
Prodavačica je prodala hlače vesele boje nekom mladiću koji je izgledao oduševljen kupljenim.
Sutradan se vrati i reče da želi vratiti hlače.
Razlog je bio: „Mojoj djevojci se ne sviđaju“.
Tjedan poslije pojavi se radostan i nasmijan, te reče da želi ponovno kupiti iste hlače.
„Vaša zaručnica je promijenila ideju?“ upita ga prodavačica.
„Ne“ odgovori mladić,
„Promijenio sam zaručnicu".
Na sprovodu nekog vrlo bogatog čovjeka, svi primijetiše nekog stranca koji je plakao i očajavao kao i drugi.
Svećenik mu se približi i upita: „Vi ste možda rođak pokojnika?“
„Ne“.
„A zašto onda plačete?“
„Upravo zbog toga“.
Žaljenje,
U bilo kojoj situaciji,
Uvijek je zbog nas samih.
Suze zbog izgorjele tvornice
Tvornica je gorjela, a njen stari vlasnik jecajući je oplakivao gubitak.
„Oče, zašto plačeš?“, upita ga sin. „Zaboravio si da smo prodali tvornicu prije četiri dana?“
Starac odmah obriše suze.
Oni koji znaju malo, brzi su na jeziku.
(španjolska poslovica)