Zaključak stare židovske gospođe

Općenito govoreći, stvarnost nije to što jest, nego ono što smo mi odlučili da jest:

Jedna stara židovka, sjedila je kraj jednog visokog šveđanina i uporno ga fiksirala pogledom. Na kraju ga upita: „Oprostite, vi ste židov?”. „Ne”, odgovori on.
Malo kasnije upita ga ponovo:   „Meni možete reći, znate. Vi ste židov, zar ne?”
A on odgovori: “Uopće nisam židov”.
Ona ga malo prostudira pogledom, pa ponovi: „Sigurna sam da ste vi židov”.
Kako bi bio miran, čovjek izjavi: „Pa dobro, židov sam!”
Starica ga ponovo gleda, odmahne glavom i reče: „Uopće se nebi reklo!”

Najprije donosimo svoje zaključke
A potom tražimo način za opravdati ih.


Cijena rajčica

Jedna žena se sagnula kako bi uzela rajčice sa banka u supermerkatu. U tom trenutku osjeti oštru bol u leđima, ostane blokirana i bolno kriknu.
Jedan drugi kupac, koji se nalazio blizu, nagne se prema njoj i sa znalačkim izrazom lica reče: „Ako mislite da su rajčice skupe, trebali biste vidjeti cijenu ribe!”

Naše reakcije imaju veze sa istinskom stvarnošću
ili s onim što mi smatramo stvarnošću?

Molitva abecede

Neki siromašan seljak, dok se vraćao kasno navečer sa tržnice, primjeti da nema kod sebe svoj molitvenik. Usred šume njegovim kolima otpadne kotač i on se uznemiri pomislivši kako bi mu dan mogao završiti a da se nije pomolio.

Onda se pomoli ovako: „Učinio sam veliku glupost, Gospodine. Otišao sam jutros od kuće bez svoga molitvenika, a tako  mi je slabo pamćenje da bez njega ne uspijevam izreći ni jednu molitvu.
Ali evo što ću učiniti: recitirati ću skroz polako cijelu abecedu pet puta a ti, koji poznaješ svaku molitvu, možeš složiti od slova moje abecede molitve kojih se ne mogu sjetiti“.

Onda reče Gospodin svojim anđelima: „Od svih molitava koje sam danas čuo, ova je bez sumnje najljepša, jer je izišla iz jednostavnog i iskrenog srca“.

Oboje slušaju i nijedno ne govori

Neki starac bi sjedio u crkvi satima bez da se pomakne.
Jednoga dana jedan svećenik ga upita što mu Bog govori.
„Bog ne govori, sluša i gotovo“, odgovori on.
„A ti onda, o čemu Mu govoriš?“
„Ja ne govorim, slušam i gotovo“.

Četiri stupnja molitve:
Ja govorim, ti slušaš.
Ti govoriš, ja slušam.
Ne govori nijedno, ali oboje slušamo.
Nijedno ne govori, nijedno ne sluša: šutnja.

Molitva može uvjetovati vrijeme?

Starija gospođa, ljubiteljica vrtlarstva, tvrdila je da uopće ne vjeruje da će znanstvenici moći jednog dana kontrolirati vrijeme. Smatrala je da je to moguće jedino molitvom.
Jednoga ljeta, dok je bila u inozemstvu, suša pogodi zemlju i od njenog vrta ne ostade ni traga.
Kad se vratila, toliko je bila razočarana da je odlučila promijeniti religiju.

Bolje bi bilo da je promijenila svoja apsurdna uvjerenja.

Bog je tamo, napolju

Bijaše jednom jedna vrlo vjerna i pobožna žena, koja je mnogo voljela Boga. Išla je u crkvu svako jutro, a prosjaci su joj prilazili i djeca su joj pružala ruku, ali je bila toliko uronjena u svoje pobožnosti da ih uopće nije primjećivala.

Jednoga dana, kao što je uvijek i činila, prođe ulicom do crkve i stigne upravo na vrijeme za Misu. Gurne vrata, ali ne uspije ih otvoriti,onda gurne još jače i primjeti da su zaključana.

Očajna, što će izgubiti Misu prvi put nakon mnogo godina i neznajući što bi učinila, pogleda uvis. I upravo pred njenim očima stajaše tablica s natpisom: “Ja sam tamo napolju!”