Dođite k meni svi maleni. Vama pripada kraljevstvo Božje. U Crkvu ne ulaze veliki. Crkva izvorno znači saziv, skup. Bog je onaj koji zove. Tko je malen neka dođe k Meni, govori Gospodin. Neka uđe u radost Gospodara svoga.

Dođite maleni i poslušajte. Dođite i radujte se.Crkva kojoj pristupate posvećena je Sv. Marku Evanđelistu. Otac nadbiskup Ante Jurić odlučio je u našem gradu osnovati nove župe i staviti ih pod zaštitu četvorice evanđelista. Bilo je to godine Gospodnje 1994. Neslanovac je bio dio župe Brda. Periferija je Bogu draga. Papa Benedikt XVI. je rekao u Loretu, na susretu mladih, da je središte svijeta onamo gdje je Krist. Narod okupljen oko Krista.

Crkva koju gledate nikla je na smetlištu. Tu je prije bio otpadni materijal od izgrađenih kuća s dodatkom svakodnevnog smeća. Nadbiskup Ante Jurić je pokazao prstom da se tu treba napraviti nova crkva i njegovo se proroštvo ispunilo. Smetlište je pretvoreno u svetište. Crkva je posvećena 2005. godine na blagdan Krštenja Gospodinova. Posvetio ju je nadbiskup Marin Barišić. On je blagoslovio i početak radova. Tada se pjevao psalam: Ako Gospodin kuće ne gradi uzalud se muče graditelji.

Kada se približavamo crkvi prvo nam u oči upada pozlaćeni križ na oktogonalnom krovu. Oktogon je simbol uskrsnuća. Krist je uskrsnuo osmi dan ili prvi dan u tjednu. Sada je, u kršćanskom brojenju, sedmi dan nedjelja. Dan uskrsnuća Gospodinova. Osmi da je simbol uskrsnuća svih. Mi živimo u čekanju uskrsnuća tijela. Tijelo (građevna) crkve je znak te nade.

Pod križem je velika kugla. Ona označava svijet. Svijet se vrti, a Križ ostaje. Križ je os svijeta. Uporište. Križ ima četiri kraka i tako je okrenut svim četirma stranama svijeta. Križ ispunja svemir. U njemu je punina života. Na krajevima su krakovi rascvjetani. Tako Križ sliči na cvijet. Križ je procvjetalo suho drvo. Simbol mu je Aronov štap koji je procvjetao i cvijetom pokazao da Bog može usred smrti dati život. Na Križu je umro Sin Božji da bismo mi svi postali sinovi Božji. U zlatu je jer Raspeti vječno vlada. Zlato označava vječnost.
Pred ulazom u crkvu nas čeka mali trg s narteksom poduprtim sa šest stupova. Trg je mjesto susreta. Prije dolaska na Euharistiju i poslije Euharistije može se produživati ljubav. Ljubav je od Riječi. Ljubav prolazi kroz riječ. Mi smo braća i sestre. Ne žurimo doći i otići. Razgovaramo. Važno nam je biti zajedno. Uživati u bratskom zajedništvu. Psalam kaže da je lijepo kao braća zajedno biti.

Na ulazu su troja vrata. Tri je sveti broj. Označava tri svijeta. Podzemni, zemaljski i nebeski. Tri Osobe Presvetoga Trojstva. Tri ulivene kreposti: vjeru, nadu i ljubav. Čovjek je trojstven. Ima duh, dušu i tijelo. U Crkvi cijeli čovjek dobiva život i cijeli se spašava. Ulazi u život Presvetoga Trojstva.

Krštenje počinje od crkvenih vrata. Prije ulaska u crkvu roditelje se pita što traže od Crkve Božje za svoje dijete. Oni odgovaraju: vjeru! Na pitanje što im daje vjera, odgovaraju: život vječni. U Crkvi se daruje vjera i život vječni. Tada im se kaže put života vječnoga: ljubiti Boga i ljubiti svoje bližnje. To je živo vječni. To je smisao Crkve. Sredstvo ljubavi.

Uđimo i stanimo. Uz vrata se nalaze kamenice za blagoslovljenu vodu. Spomenimo se svoga krštenja i kleknimo u pravcu Svetohraništa. Crkva nje naša. Ona je Kristova. Crkva je Kristovo Tijelo. Mi smo udovi. Klanjamo se duboko jer je On Bog, a mi stvorenja. Klanjati se latinski kaže: adorare. To dolazi od riječi usne. Dotaknuti usnama. Poljubiti. U kršćanstvu klanjanje je čin ljubavi prema Bogu. Ljubimo Krista. Nismo robovi koji se klanjaju svome gospodaru. Mi smo djeca Božja koja ljube svoga Oca i čitavi mu se predajemo. Ljubav izaziva ljubav. On je ljubio nas do kraja. Mi mu želimo uzvratiti ljubav. Zato se duboko klanjamo. U pravcu Svetohraništa, koje je u desnoj apsidi, jer je tu Onaj kojeg je ljubav ispekla i učinila ga Kruhom za nas.

Pogled spontano leti prema Oltaru. Oltar je u središtu. Oltar je Krist. On je svećenik i žrtva i oltar. On je srce svega. Crkva je sagrađena oko oltara. Mi se okupljamo oko Krista. Oltar označava Kristovo srce, Njegove probodene grudi s kojih pijemo milost. Crkva je napravljena u čovjekovoj dimenziji. Oltar je na mjestu grudi. Jednostavan je. Na njemu nema ništa što bi odvlačilo pažnju s Krista-Oltara. Oltarna ploča leži na četiri stupa. Prekriva je bijeli stolnjak. Ni sprijeda niti straga nego samo pada nastranu. Takvo je torinsko platno u koje je bio Krist umotan. Oltar je toliko visok da uprisutni dvostruki smisao oltara. Euharistija je Žrtva i Gozba. Oltar je žrtvenik. Križ. On je i stol s kojeg se blaguje Tijelo i Kriv Kristova. Uzdignut je toliko da označi Kalvariju, i spuštan toliko da bude Stol s kojeg se blaguje. On je eshatološki. Označava buduću gozbu koju ćemo blagovati u Kraljevstvu nebeskom. Oltar ne pripada samo svećeniku. On pripada svima nama. Zato je crkva napravljena s tri stepenice koje se spuštaju prema oltaru. Tim se postiglo da se svi sudionici osjećaju kao sustolnici. Svi sudionici ga promatraju u napetosti prema istoku. Svi slavimo Euharistiju u iščekivanju drugog Kristova dolaska.

Između oltara i sjedalice za predsjedatelja nalazi se ambon. Ambon izvorno znači povišeno mjesto. Podignut je za jednu stepenicu. On je na takvom mjestu da svim sudionicima bude jednako prisutan. S ambona se naviješta Riječ Božja. On je usta Kristova. Velik je i tako odražava snagu Riječi Božje. Čvrst je. Na njemu je prekrivač. Ukrašen je događajem navještenja. Anđeo Gabriel govori Djevici Mariji. Marija prima Riječ. Začinje je najprije u srcu, a potom u utrobi. Dijete Isus je izvezen na njezinim grudima. Ambon je Gabriel. Marija je Majka Crkve. Marija moli za sve nas da primimo Riječ kao Ona. Kao Marija …

Na čelu je sjedalica predsjedatelja. Ona uprisutnjuje Krista Učitelja i Molitelja. Svećenik u osobi Isusa Krista predmoli na Euharistiji. Krist u njemu moli i Krist za nas moli Oca. Krist predsjeda slavljima. On je Glava. Ta stolica je i biskupova katedra. Biskup je prvi liturg. S obje strane od stolice su po sedam mjesta za suslavitlje i ministrante. Sedam je sveti broj. Sedam sakramenta i sedam darova Duha Svetoga. Jedinstvo u ljubavi. Susjdalice su na krajevima ulomljene prema narodu. Tako sliče na ruke. Očeve ruke koje nas uvijek čekaju raširene. Crkva je kuća dobrog Oca koji čeka izgubljenoga sina.

Klupe za narod Božji stavljene su u polukrug. Kada se crkva napuni dobije se slika cvijeta. Oltar je tučak, a narod su latice. Svi smo okupljeni kao žedne košute koje piju s izvora - oltara. Tri stepenice nam omogućuju da se svi vidimo i svi međusobno čujemo. Tako možemo uskladiti svoje glasove i geste. Jedinstvo. Svatko je važan. Svi vidimo jedno drugom lice i svi čeznemo za jednim Licem. Licem Kristovim. Lice Tvoje, Gospodine, ja tražim. Ti si sada u licima moje braće i sestara.

Nutarnji zidovi crkve su naborani. Smisao toga je dočaravanje meternice. Na hebrejskom maternica se kaže rahamim. To znači milosrđe. Kršćani su ljudi preporođeni milosrđem Božjim. Sada su u ovom svijetu. Bog ih po Crkvi rađa za nebo. Crkva je majka. Ona nas rađa i nosi. Naš cilj nije ovdje. On je u nebu. Tu živimo još zatvoreni u krug (bore) svijeta. Nebeska Crkva nas čeka. Ona moli za nas. Kad god se saberemo na slalje Euharistije, s nama slavi i proslavljena Crkva. Mi smo vojujuća. Uvijek smo pomognuti milosrđem Božjim.
Zidovi su obojani u bijelo, a klupe su tamne. Bijelo nije boja. Ono je zbroj svih boja. Crno i bijelo omogućuju drugim bojama da dođu do izražaja. Druge boje nosimo mi. Naši likovi i odjela su u raznim bojama. Tko god uđe u crkvu osjeća se istaknut. On je važan. Osoba ljubljena od Boga. Bog me ljubi. Nisam jedinka izgubljena u svemiru. Bog me je želio. On vodi moj život. To je postignuto bijelim i crnim, a crno je odsutnost svih boja.

Sakristija je na dnu crkve. Svećenik i ministranti ulaze kroz narod. Tako označavaju Krista koji je ušao u povijest. Krist je postao dio jednog naroda i sada po kršćanima ulazi u sve narode.

Sredina crkve je prazna. Ta praznina omogućuje svima da dođu do izražaja i da uđu u komunikaciju. Između nas je Bog. On nas ujedinjuje. Ne možemo se ujediniti bez Boga. Kad se ujedinimo bez Njega, sve završi u velikom kaosu i nasilju. On nas sabire da nas dovede do međusobnog jedinstva i jedinstva s Njim, u Duhu Svetom.

Povrh te praznine naslikana je golubica – Duh Sveti. On je lebdio nad zemljom koja je bila pusta i prazna. Stvorio je svijet i čovjeka u savršenoj harmoniji. Duh Sveti je Duh jedinstva. Crkva je dvorana Posljednje večere – Cenakul. To je dvorana  kojoj se slavila prva Euharistija i dvorana u kojoj je sišao Duh Sveti nad Mariju i apostole. Nastala je Crkva. Svi su jezici ujedinjeni u jedan jezi –jezik ljubavi. Tko ljubi govori sve jezike – Sv. Antun Padovanski.

U Crkvi uvijek primamo Duha Svetoga. Po svim sakramentima. Kada se dijeli krštenje i krizma, baš se dijeli na tom mjestu, u toj praznini crkve. Duh Sveti silazi od Oca i Sina i spušta se u novokrštenike i novokrizmanieke. Tu dolazimo primiti Tijelo Kristovo. Po svim tim sakramentima primamo Duha Svetoga.

Gledajući s tog mjesta krštenja možemo vidjeti ispovjedaonice. Obadvije su okrenute prema mjestu krštenja i oltaru. Ispovijed je novo i novo krštenje. Po ispovijedi ulazimo u jedinstvo Crkve i možemo pristupiti Sakramentu jedinstva i pričesti.
U desnoj apsidi se nalazi Svetohranište. Ispred njega je klecalo. Iznad njega je prozirni oktogonalni krov. Kroz krov ulazi svjetlost i obasjava Svetohranište. U svjetlu se najviše približava materija i duh. Krist je za sebe rekao: Ja sam Svjetlost svijeta. U Hostiji se potpuno ujedinjuju materija i Duh. Hostija je Kruh i Tijelo Kristovo. Materija i Bog. Svetohranište je utopljeno u tvrdi kameni zid. Travertin. Taj zid označava ontološku udaljenost između nas i Boga. Bog je Stvoritelj. Mi smo stvorenja. Neizmjerno smo daleko. Po sebi se ne možemo ujediniti. A mi bismo to željeli. Svako želi biti jedno s Bogom. Bog je poduzeo inicijativu. On se utjelovio. Postao je čovjek. Bog je razbio barijeru između sebe i nas. Vanjska vrata Svetohraništa, otrvena s druge strane, to izražavaju. Bog je otvorio ta vrata. Sada imamo pristup Bogu. Vrata samog Tabernakula su u srebru. Imaju dvanaest dragih kamenja. Dvanaest plemena izraelskih i dvanaest apostola. U sredini je košara sa četiri kruha. Peti Kruh je unutar. Kruh Života. Krist. Sastrane su dvije ribice. IHTIS. Grčki. Isus Krist Božji Sin Spasitelj. Riba je simbol kršćanina koji vjeruje u Isusa Krista. Apostoli su ribari ljudi. Ispod je u kamen ugraviran krug s dva početna slova Kristova Imena: XR. Grčko H je X. Kada se X okrene postane Križ. To je stari kršćanski znak koji izražava Krista Pantokratora, Krista Gospodara cijelog svemirskog kruga. Krista Puninu. Povrh Svetohraništa je Sveto Pismo. Uokvireno je u srebrni okvir. Bog je probio šutnju. Progovorio nam je u prorocima i na kraju u svome Sinu. Riječ i Tijelo su jedno. Euharistija je gozba s dva stola. Mi se klanjamo Kristu  u Kruhu i Kristu u Riječi. Obadvoje nam svjedoči Njegovu ljubav. I Kruh i Riječ govore. Krv što govori snažnije od krvi Abelove. Krv govori. Krist govori.

Iznad je bujno cvijeće. Tijelo Kristovo daje bujnost kršćanskom životu. Tko ne blaguje Tijelo Kristovo i ne pije Njegovu Krv nema života u sebi.

Uz Svetohranište nalazi se kip Majke Dobrog Savjeta. On stoji u sjeni Kristovoj. Moli za nas. Ona je naša Majka i naša sestra. Za slavlja Euharistije doslovno postane jedna od nas. Njezin jednostavni i ponizni lik slije se s našim likovima i daje im neočekivanu novost.