Važnost koja se pridaje školi i školskom uspjehu čini polazak u školu vrlo značajnim, te nas ispunjava strepnjom hoće li biti sve u redu.
Škola od đaka prvaša traži određenu “ zrelost“.
Razvojne karakteristike djece koja polaze u školu gledaju se kroz slijedeće aspekte razvoja:
FIZIČKI RAZVOJ, PSIHOMOTORNI RAZVOJ, INTELEKTUALNI RAZVOJ, EMOCIONALNI RAZVOJ, SOCIJALNI RAZVOJ.
FIZIČKI zrelim za školu smatra se dijete koje je zdravo i zadovoljava barem minimum standarda dogovorenih za visinu, težinu i tjelesne proporcije.
Fizička zrelost podrazumjeva da dijete nema poteškoće u kretanju, stajanju sjedenju, te normalno funkcioniranje djetetovih organa vida i sluha, što je preduvijet uspješnog učenja.
PSIHOMOTORNI razvoj podrazumjeva da dijete do polaska u školu usvaja mnogobrojne psihomotorne vještine: od uspravnog hoda do samostalnog oblačenja i svlačenja. To je rezultat sazrejevanja živčanog tkiva, rasta ali i vježbanja.
Dijete će u prvom razredu morati ovladati psihomotornim vještinama – čitanjem i pisanjem, koje su bazne vještine daljnjeg školovanja.
INTELEKTUALNA razvijenost podrazumjeva adekvatnu govornu razvijenost, razvijenost opažanja, mišljenja i pamćenja koji su vezani s opsegom i stabilnošću pažnje. Dijete koje polazi u školu razumije značenje oko desetak tisuća riječi od kojih nekoliko tisuća upotrebljava kao aktivni rječnik, pamti mnoge priče i pjesmice, radoznalo opaža i opisuje ne samo predmete i pojave već i psihička stanja bliskih osoba.Predškolsko dijete pravi je mali istraživač,a svakodnevne aktivnosti i situacije pune su prilika za vježbanje njegovog opažanja.
EMOCIONALNA zrelost za školu ovisi o tome da li je dijete steklo stanovitu emocionalnu stabilnost i kontrolu, odnosno da posjeduje određenu razinu tolerancije na frustracije.
SOCIJALNI razvoj teče od egocentričnosti do društvenosti. S vremenom i uz pomoć odraslih dijete potkraj predškolskog razdoblja može više ili manje uspješno surađivati s drugom djecom u zajedničkoj igri, a to znači prilagoditi se jednostavnim pravilima odreći se svoje trenutne želje. Prihvaćeno u svom socijalnom okruženju dijete lakše gradi svoje samopouzdanje i samopoštovanje.
