- Inicijativa
- Očekivanja
Roditelji i odgojitelji sreću se na istim odgojnim zadacima, svatko u svojoj ulozi, pa je izuzetno važno zajednički stvarati uvjete za što jasnije određenje do koje razine svakog pojedinog zadatka idu roditelji, a od koje preuzimaju odgojitelji.
Za razliku od roditeljske kompetentnosti za kvalitetan život s djetetom i njegov odgoj, koja je važna sastavnica prirodne, životno trajne uloge, kompetentnost odgojitelja za odgoj djece, zapravo je kvaliteta obavljanja profesionalne uloge.
Da bi smo ikome mogli pružiti pomoć, potporu ili s nekim surađivati na zajedničkom poslu, moramo toj osobi, dopustiti iskazivanje stava, mišljenja osjećaja.
Zajedno s roditeljima odgojitelj može djelovati, ako ima temeljno povjerenje u sebe i u njega. Pozitivan stav prema sebi i prema roditeljevim namjerama, sposobnostima i njegovoj osobnosti važan je preduvjet za zajedničko djelovanje.
Bazično povjerenje u sebe i u druge naša je osobna zaštita. Kako bi nas drugi razumjeli i da bi smo mogli ostvariti kvalitetnu komunikaciju tijekom suradnje s drugima, važno je biti „emocionalno pismen“, odnosno na razumljiv način iskazati svoje osjećaje i znati prepoznati i razumjeti tuđe osjećaje. Naime, koliko god se odgojiteljev odnos s djetetovim roditeljem ne temelji na osjećajima, nego na promišljanju, informiranju, razmjeni podataka, misli i stavova, on je redovito „začinjen“ emocijama.
Emocionalno pismen odgojitelj neće svoju komunikaciju s roditeljem riješiti emocija, nego će ih izraziti na socijalno prihvatljiv i roditelju razumljiv način, pri čemu njegov emocionalni iskaz nikad neće preplaviti njihov odnos nego će uvijek ostati ono što je na početku bio – „začin“.
Odgojitelj ne treba uveličavati niti umanjivati važnost roditeljevih emocija, ne treba interpretirati njihovo značenje. On s roditeljem treba više razmjenjivati misli i informacije o emociji.
Stići nekamo s nekim možemo samo ako, imamo mogućnosti za primanje informacija iz svoje okoline, sposobnost za obradu tih informacija i za donošenje zaključaka na osnovi kojih možemo predvidjeti rezultat svojeg djelovanja.
Objektivnost, spontanost, bliskost i povjerenje zalog su našeg uspjeha u stvaranju suradničkih odnosa i postizanje zajedničkih ciljeva između odgajatelja i djetetova roditelja.
Česta komunikacija između roditelja promiče uspješnost iskustva učenja svakoga: djeteta, roditelja i odgajatelja. Svi oni mogu zajedno ostvariti iskustvo koje promiče, izaziva i slavi uspjeh djeteta.
