U popisu apostola Petar je uvijek na prvom mjestu, a Juda na zadnjem. Petar znači stijena, a Juda je onaj koji hvali Jahvu. Pri Kristovoj su Muci ta dva učenika najprisutnija. Juda izdaje, a Petar niječe. Izdaja pretpostavlja veliku bliskost. To je bliskost u zajedničkom djelu. Zajedničkoj misiji. Juda je izabran. Upućen je u tajnu. Također i Petar. Sve je isto. Krist nije pristran. Ostaje tajna nad tajnama što se događalo u njihovim dušama. Dno duše Bog je rezervirao za sebe. Nitko drugi ne može tamo doprijeti. Mi samo znamo vanjske geste. Petar je zanijekao i gorko zaplakao. Juda je izdao i pokajao se. Judino je kajanje otišlo u smjeru samoubojstva. Petrovo se usmjerilo prema čišćenju i dubljoj spoznaji sebe i Božjeg milosrđa. Tko primi milosrđe ide na prvo mjesto. U kom milosrđe ne zavlada potpuno, odlazi na zadnje mjesto.
Krist je puno puta govorio o prvim i zadnjim mjestima. On sam je Prvi i Posljednji. Alfa i Omega. Pri će biti posljednji, a posljednji prvi. Jedan je sin rekao „ne“ i izvršio volju Očevu. Drugi je rekao „da“ i nije izvršio volju Očevu. Izgubljena se ovca našla na ramenima Pastira, a ostale su pasle do Njegovih nogu. Izgubljeni se sin našao u Očevu zagrljaju. Stariji sin se našao u nesporazumu s Ocem. Prvi i posljednji. Primljeno ili ne primljeno milosrđe. To je crta razdvajanja. To je raspon između raja i pakla. Uživanja i trpljenja. Žalost na život i žalost na smrt.
Petar je slabiji. Možda i najslabiji. Najnemoćniji. Najnerealnji. Juda je realist. On je brojio novac. To je nešto konkretno. Matematika. Matematika je: izdao si, objesi se. Zločin i kazna. Milosrđe je viša matematika. Obilnija. Matematika u kojoj Otac dodaje. Otac je rasipniji od sina. To je skandal za um i zakon. To je skandal za pravdu. Rasipnost Očeva. Za nju svjedoči Duh Sveti. Duh Sveti u našem duhu kliče: Abba! Oče! Duh Sveti nam svjedoči da je Otac bolji nego što zaslužujemo i mislimo. On daje više nego što mi možemo htjeti i zamisliti. Otac je nadrealist. Svladava krutu stvarnost zločina i kazne. Nadilazi je. Unosi obilje spasenja. Obilje milosrđa. Obilje praštanja. Svjedok je Petar. Ali svjedoči i Juda. Ne primiti Očevo obilje spasenja vodi u samouništenje. Nagon za smrću jači je od samog života. Čovjek ne može pobijediti smrt. Nagon za samouništenjem. Proklet dan kad sam se rodio. Ne bilo mu sunca ni mjeseca. Proklet onaj tko je javio mome ocu: rodio ti se sin muškić. Smrt je jača od ljudskog života. Od čovjeka. Od bitka. Tubitka.
Potrebna je ruka Očeva. Milosrdna ruka. Krilo Očevo. Krilo Očevo. Krilo majke Crkve. Krilo braće i sestara. Krila Duha Svetoga. Snaga praštanja. Snaga sakramenata. Djelotvornih znakova ljubavi Očeve. Djelotvornih znakova ljubavi Sinove. Djelotvornih znakova ljubavi Duha Svetoga. Gospodine, tko će opstati? Tko može opstati bez obilja Tvoga praštanja. Milosrđe Tvoje je jedina naša nada. Jedina nada svih ljudi. Svih smrtnika. Svih samouništavatelja. Svih nas koje smrt goni u svoj uništavajući zagrljaj. Svih. Tvoje milosrđe. I naše gorke suze. Daj nam suze. Da isplačemo svu matematiku. Da je izbacimo iz svojih kostiju. Iz svoje pale naravi. Iz svog zatvorenoga uma. Iz srca. Duše. Duha. Iz svih ljudi. Sve braće. Iz Jude.
Na Petru si nas utemeljio. Na milosrđu i suzama. Na slabosti i milosti. Na nijekanju i prihvaćanju. Na Sebi si nas utemeljio. Nemamo temelja u sebi. Beztemeljni smo. U dno naše duše spusti svoje milosrđe. Obilje svoga milosrđa. Rijeku koja natapa gradi Božji. Izlij iz nas smrt i ulij život. Obilje života. Pouzdanje. Nadu. Novi početak. Uvijek iznova. Danas iznova. Nakon ovog pada, iznova. Stvori sve novo. Novog čovjeka. Novo nebo i novu zemlju. Novi Jeruzalem. Zaručnicu nakićenu za svog Dragoga. Dušu punu milosrđa.
