Nadahnuća i uvidi koje je Bog davao Simone Weil zavrjeđuju veliku pažnju. Na hrvatskom jeziku ih imamo sabrane u knjizi Težina i milost. Ona je bila anarhist i komunist, pa je duhom postala kršćanka. Umrla je prije nego je primila sakrament krštenja. Podrijetlom je Židovka. Sudjelovala je u španjolskom građanskom ratu i u pokretu otpora u Francuskoj. Divna je i duboka. Ne znam da li je na svijetu postojala žena koja je bila toliko umotvorna kao ona.
U jednom zapažanju Simone kaže kako se čovjek otrgnuo od moći prirode. Priroda ga je sa svojim surovostima dugo držala u muci. Sada imamo tehniku, i prirodu držimo pod nogama. Prikovali smo je na zid korisnosti i radimo s njom što nam se prohtije. Eto, sada smo snažni i slobodni ljudi.
I mi, snažni i moćni ljudi, sada do krajnjih granica pritišćemo jedni druge. Postali smo kao neki divovi kojima je ovaj svijet postao preuzak. Tlačimo jedni druge, gnjavimo, pritišćemo, ispijamo, potiskujemo, ograničavamo i sve tomu slično. Mi, ti jaki ljudi, postali smo osobe-patuljci. Toliko je ojačalo naše mi, da se ja gotovo rastopilo. I opet nismo slobodni. Robovi smo jedni drugih. Mučimo se pod surovošću društvenoga života. Mediji. Ideologije. Škole. Gradovi. Internet. Koja gnjavaža! Koji babilon! Koja gužva!
Simone govori da je sada potreban novi pokret oslobođenja. Oslobađanje čovjeka od ljudi. Oslobađanje pojedinca od mase. A to se događa samo u jačanju vertikale. U pokretu prema dolje i gore. U dubinu i visinu. U jačanju osobne savjesti. U svetoj šutnji. U onom duhu kojeg je prije nekoliko stoljeća propovijedao Toma Kempenac knjižicom Nasljeduj Krista. Biti unutar. Ne tražiti slavu od ljudi. Ne priklanjati se mišljenju većine. Biti Kristov. Krist i ja. Prijateljstvo s Osobom-Kristom.
Biti anahoreta usred ljudske gužve. Slobodan od svih. Slobodan za sve. Židovi kažu da Tora ne valja ako nedostaje jedno slovo. Toliko je važno zajedništvo. Opet, svako slovo je odvojeno od drugog slova. Toliko je važan svaki pojedinac. Između slova je praznina. To je prostor međusobne ljubavi. Jedinstva u Bogu. Odvojenost od drugih koliko je potrebno da među nama struji Duh Sveti.
Teško je biti zajedno jer drugoga pritišćem - i drugi mene. Teško je biti sam jer je potrebno stajati privezan za vertikalnu crtu. U toj težini spašava nas milost. Milost Kristova. Težina i milost. Uvijek u nekom omjeru. Jedno drugo uravnotežuju.
I danas vrijedi čitati knjižicu Nasljeduj Krista i upijati milosti koje su u nju davno ulivene. Težina je ista - milost je ista.
