Novi katekizmi koje Crkva izrađuje ažuriranje su Božje objave. Bog se objavio jednom, zauvijek, i po Duhu Svetom, stalno se objavljuje. Ažuriranje je podanašnjenje. Učiniti da nešto što se dogodilo jučer, postane novo danas. Osvježenje. Prebacivanje u nove formule. Poput ažuriranja web-stranice.
Novi Kompendij Katekizma Katoličke Crkve vodi razgovor o Desetoj Božjoj zapovijedi. Ta zapovijed glasi: Ne poželi nikakve tuđe stvari! Zadnja dva pitanja i odgovora glase ovako:
Što Isus traži siromaštvom srca?
Od svojih učenika Isus traži da njega pretpostave svemu i svima. Odricanje od bogatstva –prema duhu evanđeoskog siromaštva – i prepuštanje Božjoj providnosti, koja nas oslobađa od brige za sutrašnjicu, pripravljaju za blaženstvo „siromašnih u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko“ (Mt 5.3)
Što je najveća čovjekova želja?
Najveća čovjekova želja jest gledati Boga. To je krik čitava njegova bića: „Hoću vidjeti Boga!“ Svoju potpunu sreću čovjek ostvaruje u gledanju i blaženstvu Onoga tko ga je iz ljubavi stvorio i k sebi ga privlači svojom neizmjernom ljubavlju.
„Tko vidi Boga, postigao je sva dobra što se mogu zamisliti“ (Sveti Grgur iz Nise).
Nastavimo li sami dalje razmišljati o ovom razgovoru možemo reći da je naša želja neizmjerno veća od svega što vidimo i što imamo sada. Čitav svijet i sve što je na njemu ni pod zub ne stanu našoj želji koja vrije u srcu i duši. Ta se želja pretvara u krik čitava bića. A krik dolazi iz boli. Strašno nas boli što nikako da postignemo ono što bismo htjeli postići. Prati nas neprestano osjećaj promašenosti. Onaj tko ne pozna taj osjećaj, sigurno je otuđen i doživjet će još veći promašaj i još veću bol. Po onom što kaže Kompendij, ovdje smo nužno promašeni i nedorečeni. Tu promašenost premošćujemo jedino odricanjem od svega i svih i traganjem za gledanjem Boga. Ako je pokušamo ispuniti ili otjerati nečim ili nekim drugim, doživjet ćemo njezino proširenje i produbljenje i ponovno ćemo se morati vratiti na put traženja Božjeg lica.
Psalmist kriči: Lice Tvoje ja tražim, ne skrivaj lica svoga, Gospodine, od mene! O, kada ću doći i lice Božje gledati? Duša mi gine dok me svednevice (ažurirano) pitaju: Gdje ti je Bog tvoj?
